|
Svi smo imali neke svoje simpatije, zaludjenosti, mnogo stvari koje smo oslovljavali sa "ljubav".Kada prodje sve to, naidje nesto novo. Drugaciji osjecaj koji iznova zovemo istim imenom i na kraju ponistavamo. Imala sam samo jednu takvu "ljubav" koja mi i danas, cesto, zaluta mislima,
Bio je arogantan, nezreo, impulsivan, ponekad blesav. Sve sto jedna djevojka nikada nije pozeljela. Ni sama nisam, priznajem. Ali kada ja dodjem u pitanje bio je vedar, dobar, veseo, nasmijan. Moj. Da, mislila sam -moj ! Steta, sto tek sad shvatam da to, zapravo, nikada nije bio. Upoznala sam ga na neobican nacin, slucajno, spontano, dok sam zurila na sastanak s drugaricama. Tada se desilo to "nesto". Nisam vjerovala u gluposti tipa "ljubav na prvi pogled". Ali samo par koraka nakon naseg susreta i prvog razgovora ja sam bila zbunjena. U potpunosti izgubljena. Skoro sam zaboravila i gdje idem. Moje misli su bile van vasione.
Cesto sam znala reci :"On je poput iluzije. Moze bez dodira i poljubaca, samo da ga gledam." Nisu to isprazne rijeci jedne suplje, zaljubljene glave. Danas, kada je u mom srcu nuliran, svjesno kazem da je tako i bilo. Bio mi je prijatelj prije svega. Znao je sve moje tajne, bolne tacke, stvari koje su me nasmijavale i rastuzivale. Nekada bi me cak iznenadio pamtivsi stvari koje sam jedva i spomenula, te znajuci o meni vise nego sto sam u nekim trenutcima i sama znala.
Sta se to desilo sa nama?! Ne znam. Mogla bih o tome satima razmisljati, ali nikada ne pronadjem u sjecanju dan kad je pukla ta, na prvi pogled, snazna nit koja nas je vezala. Ne postoji svadja, pogled, dodir, bilo sta kada smo odlucili staviti tacku na nas. Ali nikada necu zaboraviti dan kada je on odlucio da me u svom zivotu "zakopa" zauvijek.
Vezao se za osobu koju nije podnosio. Gadio se na nju. U drustvu za koje nije htio cuti je pronasao svoje najbolje drugove. Promjenio se u potpunosti.. Uvijek cu se pitati da li je barem na tren pomislio na mene kada je svjesno isao ka tome da mi slomi srce? Da li je razmisljao o tome kako cu se ja osjecati? Ni taj osjecaj razocarenja se ne moze opisati. Ta tuga se nadvila nad mene kao crni oblaci koje vjetar ne zeli da otjera. Taj dan me promjenio. Zauvijek. Iz korijena. Osjetila sam sok. Hiljade trnaca su dopirali do mog srca. Kako je dosao, neocekivano, tako je i otisao.
Nikada vise necu moci reci volim te, bez straha. Nakon njega sam shvatila tezinu tih rijeci. Tada mi je mali milion "volim te" propao. Tada mi je vjera da ljubav postoji - propala. Tada je propala jedna osoba u meni. Srecom rodila se nova.
Nije znao da i mene moze izgubiti. Tek kad je shvatio njegovi najdrazi su mi mnogo toga pricali, osjecala sa nesto jako prema njemu.. ali nesto me tjeralo da idem dalje, jer sam shvatila da kraj sebe imam novu osobu, Nekoga ko je zaista divan. Ni u kojem slucaju ne bih mu priustila ono sto sam ja dozivjela. I polako izlijecio mi je srce. Nisu ostale rane, ali su ostali neki "oprezi".
Zanimalo me sta bi bilo da smo otvoreno razgovarali o svemu? Vise ne. Danas kada sam razocarana, kada je sravnjen sa zemljom, nuliran znam da je ovako bolje. Veseo pozdrav u prolazu, vise zbog moje karizme nego iz zasluge. Dovoljno. Da je bilo sta promjenjeno stvari ne bi bile iste. Ovo danas zaista volim.
Nije mi zao tebe. Nije mi zao mene. Zao mi vremena... premalo ga je da se traci na sve takve "ljubavi" .
|
